Otkrit ću vam Tajnu!

Kako sam zdravi način života, usvojen još u djetinjstvu, zamijenila novim, “modernim”, healthy lifestyle-om i gdje me sve to dovelo ?

Iako je još u periodu mog odrastanja i procesuiranja, odnosno shvatanja svega što me okružuje, bio usvojen healthy(iako nisam fan ove riječi,ali razumijete me:) )način života, pod čime podrazumijevam prije svega zdravo razmišljanje, fizičku aktivnost i zdravu ishranu, kao i samo poimanje i shvatanje iste, godinama unazad uvodila sam i neke promjene, modifikovala razne stvari, a sve sa prvobitnim ciljem, dobrog fizičkog izgleda. Naglašavam dobrog, a ne zdravog !!
Većina tih promjena je zaista najbolja stvar koju sam napravila za sebe i svoje zdravlje, ali u jednom momentu, bombardovana raznim, „zdravim“, novitetima na tržištu, duštvenim mrežama, tuđim životima itd., počinjem da uzimam zdravo za gotovo, nešto u šta ni sama nisam sigurna da je zaista tako kako se plasira. U momentu sam prestala da imam pojam i svijest o svojim potrebama, ciljevima i svojim željama. U svemu tome sam zaboravila da sam rođena da budem Žena.

Kako sam prethodno i rekla, sve je počela sa ciljem da svoj fizički izgled dovedem do “savršenstva”, za koje uopće ne znam ni šta znači niti koje je tačno objašnjenje ove riječi, ali sam to usvojila kao nešto čemu treba da težim iz dana u dan. I sve je počelo prije nekih, cca, 10 godina. Tada mnoge stvari koje su mi bile svakodnevnica, počinjem da ne praktikujem, a mnoge stvari za koje su mi bile nepoznanica, počinjem da tretiram kao da smo na ti već cijeli moj, dotadašnji, život. A, sve to neznajući ni da li trebam, a što je najbitnije ni da li to volim. Započinjem putovanje, koje će biti toliko promjenljivo, toliko amaterski organizovano, da dolazim u situaciju da se pitam, zbog mnogih stvari koje na svojoj koži osjetim, da li sve radim ispravno ?  Koristeći nove namirnice, radeći treninge na svoju ruku, bez ikakvog nadzora, bilo kakvog prethodnog konsultovanja sa stručnim licima, pitam se jesam li sve to napravila ispravno i za mentalno i fizičko zdravlje. Da li treniram koliko i kako trebam ? Da li jedem ono što trebam i želim ?  Da li zaista jedem nutritivno bogate namirnice ili gotove proizvode čija ambalaža ima opis širi nego moj rodni list ?

Počinjem da gubim sebe, počinjem da sumnjam i da je ispravno neispravno, da je svaka dobra odluka zapravo pogrešna i obratno i da sa svakim novim danom upadam u ponor iz kojeg ne znam kako da izađem. U svemu tome, previše posvećena sebi, svom ritmu života, koji ne želim promijeniti ni koliko za 1%, odgurujem i porodicu i prijatelje od sebe. Propuštam prelijepe događaje, prilike i druženja. Propuštam život, čekajući da dostignem neko, takozvano, savršenstvo. A, sve to živeći samo “train hard”, “no pain, no gain”, “eat clean”, i druge varijante života, propuštam stvarni, realni, svakodnevni život. Dozvolila sam da, planirana, jedna promjena utječe na svaku drugu oblast mog života. Ma da budem precizna, na svaki djelić mene. Na svu sreću, u jednom momentu počinjem da se pitam kada i pod kojim okolnostima sam počela da živim tuđe potrebe, da radim tuđe treninge, da jedem tuđe, dobro plaćene, proizvode ? Kada sam prestala da slušam svoje tijelo i ono što njemu treba ? Kada sam prestala da cijenim zdravlje, zašto i zbog čega ? A, sama pomisao i upitnici iznad moje glave, bili su dobar znak moje svjesnosti i prilike da se vratim životu, da se vratim normanom, zdravom i izbalansiranom, načinu života kojem sam naučena. Rješenje je lako pronaći, ako znate uzrok problema, a ja sam ga u ovom momentu, konačno otvarajući svoje oči, i uvidjela. Da se razumijemo, nije sve bilo pogrešno, bilo je tu mnogo stvari koje sam počela da praktikujem, koje sam i danas zadržala kao dio svoje svakodnevnice, koje su dobre za mene, ali nažalost su ništa u poređenju sa svime pogrešnim što sam radila u tom periodu svog života.

Znam da nisam jedina i to je razlog zbog kojeg pišem ovo. Mnogo, ali mnogo mladih žena, u današnje, moderno, insta, doba, živi isto. Istim tempom, istim principom, potrebom i ciljem. Kako rekoh, veliki i težak put sam prešla, kako bih se opet vratila na svoj prvobitno uigrani način i ritam života, svakako itekako modifikovan, nadograđen i poboljšan, jer bila bi velika šteta da iz ovog “putovanja” nisam mnogo toga naučila, a malo toga ponijela. Ipak, godine jednog načina života, ostavile su traga tako da, kada sam i shvatila sve pogrešne korake, na kraju je nedostajao još taj neki klik, da potpuno savladam i shvatim kako kroz ishranu i zdravu rutinu svaki svoj dan mogu napraviti boljim. Taj klik je bio nutricionista, tačnije nutricionistica, stručna osoba koja mi je ukazala (da se razumijemo,i dalje to radi) na finese i neke stvari, koje samo naukom potkovani ljudi suštinski poznaju. Iako sam kroz život naučila da cijenim sebe, da vjerujem u sebe i da znam, konačno, šta želim, ona je neko ko mi pomaže da složim cijelu sliku u glavi i vidim kako kroz jedan balans zapravo mogu izbalansirati i cijeli svoj život. Hvala ti T što mi svaki put, kada razgovaram sa tobom, pomogneš da pronađem još neku crtu mene koju trebam da “studiram podrobnije”.

Kroz jednu stavku, upoznala sam sebe u milion drugih segmenata života. I naučila sam da iz svakodnevnice izvlačim neke pouke i tražim mogućnosti za dodatnim učenjem o sebi. Za dodatnim istraživanjem i radom na sebi. Jer to trebam, jer to zaslužujem. Za najbolju sebe danas. Jer dan čini život !

Ja sam na pola ovog, nutri, putovanja, i zajedno sa vama ću ga proputovati do kraja.