Kada i zašto sam počela ?

Sažetak, citat, koji sam navela, mislim da je već sasvim dovoljan odgovor na drugi dio naslovnog pitanja. Eto zašto. Kada ? Onda kada prelazite iz djevojčurka u djevojku/ženu, zrelu osobu. Onda kada ste najosjetljiviji, najpodložniji upijanju svega što vidite/čujete/pročitate, a što vam, i koliko za sekund, odvuče pažnju i stavi vaš um automatski na podešavanje ” da li bih i ja ovako mogla..” Znate onaj period kada trebate već da gradite sebe, svoju ličnost, da donosite neke odluke koje će možda sutra, ma vjerovatno, iscrtavati putanju vašeg životnog kretanja. Ništa nije konačno, znam, ali tada birate nešto na čemu ćete se graditi dalje. E, tada, u rastrzanosti gdje i šta, vi gubite drugi, glavni dio sebe, i “nagrizate” i ostale, do tada zdrave, segmente svog života. Period života o kojem pričam jeste upis na fakultet i, možda, prvi pravi životni izbor. Kako rekoh, ne mora biti nešto konačno, ali sigurno jeste stepenik broj jedan za vaše daljnje napredovanje i obrazovanje. A, ja jako volim da učim, da upijam nova, a širim postojeća znanja, takva sam. I zato je ovo meni bio jako bitan izbor. Baš tada, kada jedan od najboljih učenika gimnazije, ide na prijemni ispit, upoznaje nove ljude, raduje se novoj stranici života, koju počinje da ispisuje samo svojim perom, konačno dobiva i spisak sa svojim imenom na mjestu br.1 na odabranom odsijeku, i njeno ljeto može da počne 🙂 Od jula do polovine oktobra, mlada 18-ogodišnjakinja, pa kakvo ljeto slijedi.. 🙂 Previše ideja i planova za jednu pozitivnu, hiperaktivnu, jako društvenu i mladu djevojku. Djevojku koja ima jako lijep i porodični i društveni život. Ali, u cijeloj toj ljepoti, nekolicina poznanika koje vidi x3 u godini, otprilike, primjećuje i uzima za slobodno da ju počasti komentarom “vau, pa ti si se udebljala “. I da, ona se tada zaista i jeste udebljala cijele 2 kg i eto, to su mnogi primijetili, iako je ona smatrala da to i nije tako bitno, ma who cares, mislila je. Ali, do tada, djevojka koja je uvijek bila poprilično sigurna u sebe, počinje da dublje zazire u tematiku kilograma, ishrane, počinje da prati i lajkuje mnoge fitness profile na fb, gleda razne videe na tu temu na platformi ” sve što želiš, imamo“, ili Youtube. Mijenja knjige koje je planirala čitati za iščitavanje raznih natpisa i članaka “kako izgledati dobro i zdravo”, “kako skinuti višak kg”, “what I eat in a day”, itd..Umjesto novog jezika koji je planirala da uči, počinje da istražuje i koje treninge bi mogla raditi da skine “višak” i da bude “strong woman”. Sate i dane provodi baveći se samo tom tematikom, totalno zapuštajući društveni, porodični i obrazovni segment života. Do tada, njoj najbitniji. Nesvjesno, sve više i više ulazi u tu tematiku, počinje da prati fitness “stručnjake” od Balkana pa sve do Azije. Stručnjaka, pravih, zaista i ima, kasnije je to shvatila, ali u tom momentu, bila je tabula rasa i sve što je rekao i predložio neko sa 100k+ pratitelja ona je pomislila, pa vjerovatno ovo djeluje. Budem probala. Ni u jednom momentu, ne pomišljajući na to da je ona individua za sebe. Da je drugačija po svemu od drugih, da je njen organizam njen i totalno poseban, kao i svaki drugi. Ali, toga se nije sjetila. Nije se sjetila, samo jednom, upitati pa da li ovo meni zaista treba? Najtužnije od svega, nije se pitala da li ona ovo želi? Da se odmah razumijemo, najdivnije i napotrebnije je raditi na sebi, brinuti i njegovati se, u svakom smislu, jer ako nemamo sebe zdrave i psihički i fizički, ne možemo imati zdrav život. Paziti šta jedemo, birati ono što nam, prvo, prija, a potom i što je zdravstveno odobreno i preporučljivo je zaista osnov brige i njege za sebe. A, ja smatram da svi zaista treba da njegujemo i zalijevamo svoje korijenje, da bismo iste mogli širiti dalje. Ali, nestručna, mlada osoba, ovo ne može Početi sama. Ne. Osnovne smjernice i preporuke stručne osobe su zaista potrebne. I to danas tvrdim, 10 godina poslije, kada sam već na TI sa svim svojim potrebama i živim, za sebe, najljepši i najzraviji period života, satkan samo od mojih izbora.

Glavni problem je ne početi sa malim promjenama, jer jedna manja vodi ka drugoj, još većoj, ova dalje trećoj i tako gradimo plodno tlo da napravimo nešto najljepše za svoje zdravlje, tijelo i um. Za vas same, jer to znači da slušate samo sebe i radite shodno svojim potrebama. Ali, kada želite u momentu da napravite 100+ promjena, pri tome ne znajući ni šta je ispravno, a šta ne, šta da slijedite, a šta ne, onda gubite svoj unutrašnji glas koji vam priča vaše potrebe i prenosi ono što leži unutra. Postajete dezorjentisani u svemu tome.

O svim promjenama koje sam uvela i o tome koliko i u kojim dijelovima je početak ovog putovanja promijenio moj život, bit će više slova u narednom članku….