Gdje smo stali ?

Aha da, tamo gdje sam mislila da sam počela nešto novo, a zapravo sam “zapela” i u prostoru i vremenu. Ma u svojoj glavi, da budem najiskrenija. Od svih promjena koje sam uvela u roku nekih, cca, 3 dana, nisam više znala ni da li se spava danju ili noću 😀 If you know, what I mean. Želim da se hranim zdravije (iako sam već 70% dana jela isključivo tako), uuu odlično. Ali, znate ono, obroci na vrijeme, isključivo “clean” – nema slatko, prženo, preslano, itd.. Pa čestitam M, to je super. Mlada djevojka na vrijeme uzima svoje zdravlje, tj. svoj život u svojih 10, još uvijek, poprilično sitnih prstiju. Želim da treniram. Vau, još bolje, sport je najdivnija stvar na svijetu. U zdravom tijelu, zdrav duh, (da, ali onaj svjesni, a ne dezorjentisani). Želim da pijem dosta (a, ne bure M) tečnosti. Odlično. I naravno, tu su još stvari poput: puno(kod mene to znači previše) voća i povrća, rano ustajanje, obavezno sa toplom limunadom, mnogo šetanja, bicikliranja, po mogućnosti trčanja. Da, ako niste sigurni, mislim na jutarnji trening (snage of kors, iako ne znam u ovim amaterskim danima šta to uopće znači), a večernje trčanje. Bicikliranje je naravno u toku dana. E tu smo počeli, mislim “zaglavili”.

Naravno da je ovo sve odlično, jako dobro planiranje da se posljednji raspust, pred faks, ne provede samo uz TV i uz onu sarajevsku “može jedna produžena”, sada već bez mlijeka, naravno ! Jer ja sam odjednom i na laktozu SAMOalergična (najžalosnije, što se 5 godina poslije ispostavilo i da jesam, ali o tome kada dođemo do te faze). Međutim, do čega sam došla ? Do toga da sam uzela 2 bačve od po 5 litara i već drugi dan počela da radim čučnjeve sa tim :O Da sam uveče trčala po 2/3 kruga, a isti dan odradila sat+ treninga. doduše, ovdje sam i mijenjala, ujutru (natašte logično) trčanje, a uveče trening. Da sam umjesto maminog domaćeg, crnog-uvijek je samo taj i pravila-hljeba kupovala neki crni (tačnije bijeli, sa nekom bojom koja od njega napravi neku sivkastu boju-to sam,pametnica, shvatila 2 godine poslije). Da sam kuhane, domaće obroke mijenjala za konzerve. Slatkiši, a to ni pod razno. Iako ih nikada nisam posebno voljela, odjednom su bili tu, u mom životu. Pa ćemo, ono, imati cheat day svaki 7.dan i pojesti sve što nam je padalo na um tih 7 dana, svaki sat. O satnici obroka, gdje odmah nakon doručka ulazimo u fazu razmišljanja o ručku, planiranju danima unaprijed kada i šta jesti. Dakle, život se sveo samo na ovo. Hrana i trening. Nažalost, sve drugo sam planirala shodno svojim “fitness obavezama”, a nisam njih planirala shodno onim životnim, svakodnevnim. I tu je početnička i najveća greška. Nisam više bila prisutna u momentu, jer sam bila zaposlena u glavi. Našla sam sebi posao, “neplaćeni SAMOplaner” !

Uvijek ponavljam, ovo je bio jedan od najljepših koraka koje sam napravila. Ali sam prerano zakoračila jako daleko, preskačući sve osnove koje sam trebala znati i zbog toga sam jako dugo išla samo unazad, a ja mislila da grabim velikim, sigurnim koracima naprijed. Ma đe će ko sa mnom! Mnogo vremena je trebalo da shvatim šta želim i trebam, šta mi prija, ma da slušam svoje tijelo i um. Ali, bez ovoga, danas sigurno i ne bih bila na stabilnom i čistom tlu sa samom sobom, u svakom segmentu života. Kako dobra škola za M. U idućem članku pišem kako je sve ovo utjecalo na moj porodični i socijalni život (okej, i ljubavni 🙂 ) !