Ma ko ste vi ?

M nastavlja priču o svom putovanju u “no pain,no gain” svijet .U posljednjem članku rekoh da će idući biti posvećen mom odnosu prema porodici i prijateljima,koji se (pro)mijenjao shodno mom novom “hobiju”,da ne kažem životu.Dakle,do tada,svaki porodični događaj,koji se izuzetno cijenio,od običnog,zajedničkog nedjeljnog,doručka do bitnih porodičnih događaja,se “zajednički” obilježavao.Ma znate oni neprocjenjivi momenti sa vašim najbližim,kada uz ručak dijelite neke najljepše priče,osmijehe,ma nastavljate da upoznajete i njih i sebe.Jer ja sam uvijek u životu pokušavala da svaki odnos iskoristim i na način da upoznam neku novu dimenziju mene.I u tome sam uspijevala.Okej,bilo je prekida programa,priznajem,dok se ne vratih sebi,ali sve sa razlogom:)Dok ne dođemo do tog razloga i definicije dobre škole za M,nastavljamo priču.

Dakle,među brojnim promjenama,koje sam uvela najbrže moguće,i međuljudski odnosi su bili jedni od vodećih.Kako?Pa tako da sam svaki zajednički obrok propuštala,jer sam ja morala jesti “posebnu”hranu,u “posebno”vrijeme.Jer sam tako mislila da treba.Tako da sam nedjeljni porodični doručak zamijenila trčanjem(dok oni jedu,ja trčim),a kada oni već imaju plan za odlazak negdje,opet nakon doručka,ja sam u planeru imala 60minutni trening.Ok,75minutni.Zagrijavanje,trening i istezanje.Ima realno tu posla:( Svaki događaj,praznik,odlazak bilo gdje,bio je upitan sa moje strane.Jer,da li ću imati pristup hrani koju “smijem”jesti,nisam bila sigurna.Da li ću moći ukombinovati trening,jer ne smijem isti propustiti baš taj dan.Da,imala sam plan,koji se ni pod kojim uslovima nije mogao mijenjati.Nekada fleksibilna postade “fiksna”žena”.Pozivi prijatelja na bilo kakva druženja bila su duboko razmatrana i planirana.I jako često odbijena.Jer,nisam mogla stizati sve.Šta god to sve bilo.A, ako sam i prihvatila,uvijek je bilo ono,pa može,ali ako ćemo to i to,tada i tada…(roditelji,sister moj,sorry:()Odlasci na more bili su planirani danima unaprijed,kako sve organizovati,pripremiti,ponijeti.Kofer hrane i opreme za trening,torba ostalih životnih potrepština:O Ma odlasci na vikendicu,na 2 dana,su mi glavobolju zadavala,jer od planiranja i pokušavanja unaprijed isplanirati svaki minut,zaista vas glava zaboli.Jer vi bukvalno,nesvjesno ulazite u “začarani krug” gdje se sve drugo vrti oko toga,tako da su vaše misli samo na to usmjerene.Svaka aktivnost,svaki prijedlog,svaki poziv,mora se unaprijed “obraditi”,pa tek onda ide na protokol da li se “usvaja” ili “odbija”.Tužno,ali zaista je to bio jedan period mog života.Sada sam mu zahvalna,jer me itekako naučio mnogo čemu,od toga kako jačati karakter i sebe kroz cijelu ovu priču,do toga kako postati emeritus u poštovanju vremena i ljudi koje imate oko sebe.Ali se od srca rastužim kada se sjetim šta sam pripređivala prvo sebi,a potom i drugima. Sestra je već u samom startu sve to primijetila,alarmirala,ali uzalud.Ja sam postala zatvorena,crna,kutija,koja je živjela u nekom svom,zatvorenom,sivom,životu.

Nisam razmišljala na način kako da “hobi”planiram shodno nekim životnim pričama,ljudima,nego sam život planirala,organizovala i o istome razmišljala samo kroz ovu prizmu koju sam sama kreirala u svojoj glavi.A, sve to utječe na vaš odnos sa ljudima.Udaljava vas od porodice,prijatelja,uskraćujete sebi prelijepa sjećanja koja biste nosili sa sobom cijeli život.Jednog od 5/6 treninga u sedmici se sigurno neću sjećati,ma koga lažem,već se ne sjećam,ali odlaska u kino i super iskorištenog vremena sa prijateljima sigurno hoću.A,mnoga od tih sjećanja nemam,jer ih nisam obezbijedila sebi.Imala sam,tada,”prečeg” posla.E to nemojte nikada sebi dozvoliti.Ja neću.Mislim više neću 🙂

U narednim “nutri”objavama pričam o utjecaju moje “avanture” na zdravlje i o tome kako sam,usput,jačala svoj karakter.A,do tada,družite se i koristite svaki sekund sa svojim najbližima !