Put je dobar koliko i kraj

“…ti si čekati znala. kao nitko na svijetu.”

Poznati stihovi za koje sam često smatrala da me dosta opisuju. To čekanje je protkano kao nit mog privatnog, a i poslovnog života. I možda nisam jedina koja se ovako osjeća, možda je to jedna od onih stvari za koje mislimo da nas čine specifičnim, drugačijim od ostalih, a zapravo se svaka druga osoba pored vas tako osjeća.

U svakom slučaju, ja već godinama osjećam da nešto čekam. Bez prevelikog ulaženja u crtice mog života(jer ipak sam dosta zatvorena osoba po tom pitanju, ali o tome nešto više drugom prilikom), reći ću vam da sam u čekanju, ja našla Vrijeme. Da, bilo bi logično da čekanje znači gubljenje vremena, jer vi kao čekate i ne poduzimate ništa, vrijeme vam ide, vi stojite. Ali ne, čekanje vam daje vrijeme. Vrijeme prvenstveno da vidite i da se samim učini jasnim rješenje situacije, vrijeme da prođu neke životne situacije koje su morale svakako proći a na koje vi niste mogli uticati, vrijeme za vas, za vaše emocije, vaše učenje, razmišljanje i vrijeme za Nadu.

Da, još jedna bitna dimenzija čekanja je Nada. Ta gospođa za koju neki misle da je blesava, besmislica, ali ako je doživljavate na pravi način, nada je nešto što će vam olakšati prije svega čekanje ali i život. Nada od nas čini optimiste, ljude otvorene ka pozitivnim rješenjima, ka ostvarenjima dobrih rezultata i usudila bih se čak reći i snova.

I nemojte se bojati razočarenja na kraju čekanja. Jer ishod svake situacije je 50:50. Znači, ili će se desiti ono što ste čekali ili neće. Ali možda ono što se ne desi je zapravo i bolje rješenje nego ono koje ste vi priželjkivali. Jer život nije predstava koja se igra savršeno po vašem scenariju. Ostavite uvijek mjesta za improvizaciju jer tada nastaju nepredviđene scene koje vas ostavljaju bez teksta i bez daha.

I naravno..pauze između činova iskoristite mudro. Svaka minuta čekanja je minuta u kojoj možete doći do daha, izroniti na površinu, osvrnuti se oko sebe..i samo pustite idejama i mislima da naviru..