(ne)Zdrava ja.

Dio prvi.

Svi smo navikli da slušamo razum (ne baš uvijek,sve znam,ali recimo,uglavnom,da da), ali koliko slušamo svoje tijelo? Koliko ga osluškujemo i uvažavamo signale koje nam isto šalje?

Već iz naslova vam je jasno da nastavljamo priču o M nutri putevima i raskrsnicama:) Da,raskrsnica je prava riječ. Bukvalno onaj osjećaj kada stojite u centru i u vašem videokrugu imate 4 pravca kojima možete krenuti,a vi u potpunosti dezorjentisani stojite,vagate,razmišljate i na kraju pokleknete,ne praveći ni korak. E,otprilike je tako izgledao početak moje priče. Već rekoh (neke i opisah) kako je to utjecalo na mnoge segmente mog života,ali šta se desilo sa mojim zdravstvenim stanjem? Nije ostalo isto,naravno. Prvo počinjete da osjećate nemoć,pad energije,gubitak snage,pritisak vam ide dolje,ali vi to sve ignorišete,pretvarajući se da je sve savršeno uredu. Kad ono nije,jer kako da bude normalno da do jučer savršeno zdrava osoba,od 19godina,ima takve simptome. Doduše,kada bolje razmislim,to je i logičan slijed događaja,kada ista ta osoba (žena) sama sebi uvede novi “sistem”po kojem dnevno jede kao ona od 7(da ne kažem dijete)godina,a trenira kao muškarac od 30+godina. Gubite sjaj i elastičnost u licu,a dobivate umorni izgled,koji ne prolazi čak niti onda kada ste najodmorniji. Počinje kosa da vam opada,nokti da vam pucaju,koža da dobiva drugačiji izgled,gubi svoju prirodnu boju,ali vi to sve počinjete prihvatati kao normalno,štaviše lijepo,misleći isključivo na onaj svoj,amaterski zacrtani cilj,i nastavljate dalje. Glavni životni moto vam postaje “never give up”,ali ne na onom životnom putu odluka koje će od vas napraviti društveno korisnu i ispunjenu osobu,nego na putu “samouništenja”. U određenim momentima postajete i pomalo razdraženi,nervozni jer naravno,tijelo već počinje da “agresivno”traži svoje,ali vi ne popuštate. Odjednom vam nije jasno zašto tako slabo spavate,zašto se budite po cijelu noć,sa velikim intervalima nespavanja,a ujutru ustajete i prije nego pijetao zapjeva,umorni i,opet,sa manjkom energije. Odgovor je prost,iscrpljeni i gladni ste. Od sinoć,od jučer,od dan prije,ma otkako ste započeli cijelu ovu avanturu. Vaše tijelo ne može više,već je istrošilo sve rezerve za “crne dane” (a,vi ste još uvijek na početku),počinje da koristi ono što ne bi smjelo,ali vi tvrdoglavi mislite da ipak radite ispravno. Ali,ja nisam odustajala. Nastavila sam sa intenzivnim treninzima,a nedovoljnim unosom hrane,ne registrujući signale koje mi je moje tijelo slalo svaki dan najljepšeg perioda mog života. Ne shvatajući da mi svaki ljetni,a potom i jesenski dan prolazi u borbi da se taj isti osjećam super poletno i spremno za sve ono što mi donosi. Ali ne,ja sam samo čekala da dan prođe,nadajući se da će naredni biti bolje. I tako mjesecima. Dani su prolazili u čekanju “tačnog termina” za obrok,potom trening i onda spavanje. Jedan dan copy,a na svaki naredni paste. Meni je život prolazio čekajući sutra,isto kao ono danas.

Da,zaboravih još reći da me i tijelo,fizički,jako često boljelo,jer je molilo za odmorom,koji mu ja nisam omogućavala. Ne,radilo je duplu smjenu,svakodnevno,i tako iz dana u dan (ovo vam je ona moja sa početka,ujutru šetnja/trčanje,a popodne trening ili obratno). Sjećam se dana koje sam preležala u kući,pitajući se zašto je baš meni tako,kad svi drugi sasvim normalno odrađuju slične stvari (ovdje na “drugi”mislim na ljude koji su profesionalci u tome što rade,neki školovani,neki certificirani,ali uglavnom ljudi potkovani znanjem i sigurno stručno i kvalitetno osmišljenim planom i jasno postavljenim ciljevima. PS,ljudi kojima je to egzistencija). Ali ja,totalni laik umislih da sam okačila sve moguće diplome na zid i krenula u realizaciju stečenog obrazovanja. Samo sam ja,nažalost,ovo moje stekla za 2 dana,preko youtube i nekih drugih društvenih platformi (malo sam se precijenila:O).

A,dio drugi će biti posvećen utjecaju na onu,žensku,stranu mene i jednim dijelom na psihičko zdravlje. Jer,da,ovo vam je jedan balon,koji ako ima samo jednu rupicu,zrak počinje da kruži svakim njegovim dijelom,a on da ispuhuje. Tako da,nastavak za vikend (vikendica,sunce,šuma oko mene,a priča i tekst iz mene:)).

Leave a Reply