Kako sam psihički ?

Namjerno sam u naslovu izostavila glagol biti u prošlom vremenu,odnosno bila,kako bih sebe i kroz ovaj članak preispitala da li opet,na momente,svoj ‘zdravi’ mozak opteretim mislima koje su nekada utjecale na moj ‘nezdravi’ život. Ja vjerujem da,ponekad,svakako da,pa se nadam da će mi ovo biti dodatna lekcija na mom “živi samo onako kako ti to od sebe tražiš” putu obrazovanja*.

Ovaj put neću dužiti,zaista neću,samo ću se kratko osvrnuti na moje psihičko stanje na vrhuncu mog fitness (slobodno mogu reći,umišljenog,jer se pojam fitnessa sasvim pogrešno shvata kod mnogih ljudi,ali to je opet jedna od narednih tema) putovanja. Iskreno,nisam sigurna kako bih sada sve to opisala,objasnila,a da shvatite šta želim da ispoljim. Zapravo,ne znam je li uopće pravi opis psihičko stanje (vi odlučite),pa ću pokušati objasniti nekom stranputicom. Kao i obično,što bi jednostavno,može to M komplikovanije. Dakle,ako se sjećate pisala sam kako sam se udaljavala i od porodice,prijatelja,događanja jer se ništa nije uklapalo u moj uporedni život. Da,prava riječ,ne znam kako se ranije nisam sjetila da istu upotrijebim,ja sam imala dva života,jer sam umjesto hobija kreirala drugi život i prema njemu oblikovala ovaj,stvarni (a,trebalo je obratno). Ne prisustvujući zajedničkim porodičnim ručkovima,jer nije vaše vrijeme,propuštajući mnogobrojna druženja sa svojim prijateljima,a bilo ih je itekako vjerujte,vi gubite one momente u kojima hormoni sreće idu do neba,u kojima se širi kolekcija najljepših uspomena,u kojima se smijete,rastete i pravite zdravu podlogu za vašu psihu,kreativnost i pisanje najljepših životnih priča koje grade vaše daljnje puteve. Sve to ste odlučili zamijeniti za ispisivanje planova koji trening je naredni na spisku,kojeg opterećenja i u koje vrijeme. A,sve to opet planirano shodno vašem prethodnom i onom narednom obroku i ponekoj obavezi,koja se eto usput nađe tu.

U svemu tome,vi potajno razmišljate o ‘propuštenom’,gušite sebe i pitate se da li ste nekako mogli sve iskombinovati. Ma ipak niste,previše je to komplikovano za vas,previše planiranja,ipak ste “sebi najpreči“. U svemu mi je najviše žao da sam toliko puta krivila druge ljude jer su se “ našli na mom putu u pogrešno vrijeme” i pokvarili mi planove (ovdje mislim na majčinu molbu da je odvezem do apoteke,baš eto u vrijeme kada sam trebala dizati po 10kg na oba ramena). I tome slično. E to je tužno,e to je podloga za nezdravo psihičko stanje.

Previše planiranja,previše razmišljanja da li je danas ovo ispravno odraditi ili ne,da li je ovaj obrok onaj “the best one” poslije napornog treninga,puno udaljavanja od ljudi,puno opterećivanja mozga brojkama i tajmingom ne može biti zdravo za psihu,jer ste od svojih misli napravili toliko uzburkano more da ste zaboravili kojoj je gdje mjesto. Zapravo ste zaboravili gdje je vaše mjesto i koja je vaša prava svrha.

E,to je ta psiha o kojoj pričam. Jako često postajete bezvoljni jer nešto ne uspijevate kako ste planirali,postajete ‘anemični za zajednicu‘ svojom distanciranošću od sredine i ljudi,jer i kada ste prisutni,vi ste odsutni,budući da ste u ‘onim svojim mislima‘. A,u svemu tome ste zaboravili da svakodnevne sitnice,lijepe stvari,druženja,učenje,hodanje,pjevanje itd.,utječu na vaše pozitivne misli,na vaš pozitivan stav,na zdravu,čvrstu i nasmijanu tebe. Na životom ispunjenu tebe.

Sada to znam. Sada znam koliko jedan loš dan na poslu može izvući jedna popodnevna šetnja ili kafa sa svojom osobom,koliko hladnoće u srcu može istopiti jedna poruka i koliko ljutnje može razbiti jedno polusatno bicikliranje ili plivanje. A,najviše znam koliko lijep dan može biti dodatno ‘nabildan’ još ljepšim večernjim izlasnom u kino. Potrebno je samo da se prepustite, uživate i,najbitnije,cijenite sitnice. I svaki dan koji vam je Bog podario!

* voljela bih samo znati da li ima još vas koji svaki dan morate iz nečega izvlačiti određenu pouku?