Najsretnija užasno nesretna osoba na svijetu

Za moj 28.rođendan, moje dvije drage prijateljice poklonile su mi knjigu od Elizabeth Gilbert, Potpis na svim stvarima. Autorica najpoznatija po globalnom hitu, filmu i knjizi Jedi, moli, voli, bila je dovoljno jak faktor da me zainteresuje da počnem čitati knjigu. Međutim, čitanje je počelo u decembru i nastavilo se prema julu. Mislim da sam čak i dvaput čitala prvih dvadeset stranica, jer knjiga me jednostavno nije “držala”. Ali, ni ja, a ni moje prijateljice koje su mi poklonile knjigu, nismo slutile kakvo blago ja držim na svom noćnom ormariću!

Nakon pola godine neobavezne veze sa knjigom, ozbiljno joj se posvećujem u augustu. Usporeno ljeto, godišnji odmor na moru, ja raspoložena za osamu i čitanje. Tako i biva. Šesto stranica knjige pročitam do kraja septembra. I ostanem, jednostavno rečeno, tužna i sretna u isto vrijeme, kako i naziv mog članka kaže. Međutim, taj naziv se ne odnosi na mene, već na glavnog lika ove knjige, Almu. Ona sebe tako naziva u razgovoru sa potpunim strance, na 575 stranici, i tada mi biva sve jasno.

Radnja knjige se prostire u periodu od 100 godina, u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Počinje sa pričom o Alminom ocu, a završava sa Alminom smrću. Moram priznati, radnja je veoma široka i često sam znala stati i pomisliti, ma šta ja ovo uopšte čitam, gdje je ovdje poruka. I poruku nalazim tek na 575 stranici, jer ipak, sve u životu što vrijedi, treba malo sačekati.

Bez da otkrivam mnogo od same radnje i zapleta, reći ću da knjiga prati život botaničarke Alme koja odrasta uljuljkana u svoj naučni svijet, pod okriljem očevog bogatstva, nesretna u ljubavi i prijateljstvu i koja tek u pedesetoj godini života odlučuje da je dosta, dosta komfora, lažne iluzije sigurnosti, samoće i tugovanja, razmišljanja šta bi bilo kad bi bilo i odlazi na prekookeansko putovanje života, da pronađe odgovore.

Tako ova botaničarka, koja je život posvetila izučavanju biljaka koje se nalaze u očevom vrtu i okolnim šumama, odlazi u svijet i otkriva da postoji mnogo više od onoga što je zamišljala i da je sama sposobna za mnogo.

Knjiga obiluje naučnim činjenicama, tvrdnjama, sa spomenima i Darvinove teorije evolucije, međutim sve to služi kao podloga za serviranje raznih poruka čitateljima, koji ih trebaju uzeti onako kako oni osjećaju. Ja sam svoju poruku stavila u naslov ovog članka. Nije bitno ono što ljudi vide, ono što oni misle o vama, što papir kaže ili ne kaže. Činjenice su jedno ali čovjek nije činjenica, nije mrtva tvar koja se može svesti na definiciju. Niste ni sretni ni nesretni jer imate ili nemate nešto. Vi ste ono što živite, ono čemu težite, ono šta otkrivate svaki dan. Alma zaključuje da je ona najsretnija užasno nesretna osoba jer je uspjela cijeli svoj život da provede u proučavanju svijeta i to joj je bilo dovoljno. Taj svijet je za nju bio dovoljno velik i dovoljno lijep, i nije morala da traži nešto što ne vidi, nešto što ne može dotaknuti. I pri kraju svog života, Alma je znala mnogo više o svijetu nego kada je došla u njega, i to joj je bilo dovoljno da bude sretna.

U životu je bitno da ste u miru sami sa sobom, jer sami ste došli na ovaj svijet i sami ćete otići s njega. Na sve drugo gledajte kao bonus, vaš džoker. I definitivno imate pobjedničke karte.