Može li sadašnjost promijeniti prošlost?

Ili kao što Meša Selimović kaže,”Postoji li prošlost, ili je sadašnjost zatrpava, kao korov?”

Petak je veče i počinje dobro poznata igra, šta gledati večeras na Netflixu? Uskoro će postati veoma jasno da A. izuzetno voli da gleda filmove i da ih komentariše ovdje sa vama(a i sa bilo kim ko želi da me sluša). Ovog petka izbor je pao na novi naslov na Netflixu-Luckiest girl alive. Iskreno, malo je nedostajalo da preskočim ovaj film, jer sam ja, kao što znamo, ljubitelj romansi i dobrih drama i opis ovog filma mi nije obećavao, ali glumi Mila Kunis, i mislila sam, pa to ne može da ne valja.

I bila sam upravu, ako mogu skromno da primjetim. Radnja filma prati djevojku Tiffany, koju zapravo upoznajemo u njenim tridesetim godinama pod imenom Ani. Naime, Ani je promijenila svoje ime jer je njeno pravo ime podsjeća na njenu prošlost, kad je bila tinejdžerka na stipendiji u elitnoj školi. Ani je sada zaposlena novinarka u “ženskom”magazinu, zaručena za uspješnog investitora, nosi dizajnersku odjeću, ide u najskuplju teretanu u gradu, ljetuje i zimuje u ekskluzivnim odmaralištima. Međutim, sve to, nije dovoljno da Ani zaboravi odakle dolazi, i šta ju je dovelo tu gdje jeste. Uskoro otkrivamo da je dvostruka trauma, koju je Ani doživjela u srednjoj školi, ostavila neizbrisiv ožiljak na Ani, i da koliko god se trudila da bude prikaz savršene mlade žene, koju svi vole i kojoj svi zavide, nije mogla pobjeći od svoje prošlosti, nije mogla pobjeći od Tiffany.

Film dalje prati Ani, kako odlučuje da prestane bježati i da prizna svima i sebi, istinu koju je skrivala i koje se stidjela. Tako Ani uspješno koristi svoju sadašnjost da bi oslobodila svoju prošlost, prihvata ono što se desilo i po prvi put u svom životu, uspjeva pogledati sebe u ogledalo i prepozna ko je sa druge strane.

Tako je to sa prošlosti i traumama. Dok ih se stidimo i bojimo, one su naš vlasnik. Drže nas kao svoje taoce, sa okovima na rukama i ljepljivom trakom na ustima. I koliko god se trudili da idemo dalje, da to potisnemo i pravimo da ne postoji, i koliko god alternativnih ličnosti pod drugim imenima izmislili, još uvijek ostajemo u njoj, u toj prošlosti.

Ne možemo i ne moramo biti savršeni, dovoljno je da težimo da budemo najbolja verzija sebe, ili jednostavno, ako ste umorni nekada, budite samo ono što jeste.