Slušam,svakodnevno,mlade ljude kako se žale da rade posao koji ne vole,da rade samo da odrade,zarade i idu dalje za životom. Drugačije rečeno,čekaju da prođe i tih osam i po radnih sati i da idu doma. Sada samo zamislite,osam i po sati,odnosno pola onih živih,aktivnih sati,pola dana i u konačnici pola života.
Naravno,razumijem,budući da i moj posao nije najljepšiti niti onaj o kojem sam ikada sanjala. Ali ga imam,dio je moje svakodnevnice,dio mene i ja ga živim,svaki dan,jer stvarno želim da ovaj život proživim,a ne preživljavam. I radim taj isti srčano,predano i sa 300% sebe. Imamo svi faze kada jednostavno ne možemo dati svoj maksimum,ali u principu,uvijek samo najbolje,jer drugačije ne znam,ne želim i ne dam. Neću sada pisati o poslu,jer je će to biti neka od narednih tema (i to u dijelovima,jer imam štošta da kažem iz iskustva), ali želim da pričamo o radu,o našim djelima. Da li se trudite da sve što radite,što svjesno uzmete u svoje ruke i predate sebi na povjerenje,radite najbolje što možete i znate,najpredanije i najsrčanije? Jer biste trebali. Ja se zaista trudim. Kada bolje razmislim,možda više i ne,jer nema potrebe za time,uz moj karakter nekako i ide da ostavim svoje ime na svakom djelu,takva sam. Ili sam tu ili nisam. Ili me imaš ili ne :). Nego,dosta o meni:D, šta god radili,radite to najbolje,posvetite svaki atom pažnje tome,dajte svaki dio sebe,jer vas ima cijelo bogatstvo,u svaki detalj i izdvojite se od svih onih koji rade mehanički,uhodanim putanjama samo da otaljaju i povuku se opet nazad u svoja beživotna skrovišta,čekajući novi dan,pa onda noć i tako dok se ne čuje sirena za njihov kraj. A,vi do vašeg kraja gradite imperije,pravite velike priče i djela potpisana vašim imenom,a koja će poslužiti kao primjer svima onima koji u sebi imaju “i mislima prisustvujem svemu onome što radim” crtu,ali su trebali vas kao okidač za svoje imperije.
Vodimo se time da sve što radimo i mi stvaramo,ono čemu doprinosimo svojim mislima i emocijama predstavlja nas same,one posebne i originalne jedinke koje imaju viziju,koje donose tačnost u sve ono što rade i prave od svojih priča,velika djela,romane. Cijenite sebe tako što ćete cijeniti,voljeti i uzimati ono najbolje iz svega što je činilac vašeg života. Šta god to bilo,budite najbolji u tome i od toga pravite najbolje “story-e“. Budite jedinstveni,posebni i veličanstveni kroz te story-e,jer će ih drugi itekako pratiti.
Izbjegavajte površnost i praktičnu primjenu iste,jer ona guši vaš potencijal i vašu izuzetnost kojima obilujete,znam to. Mnogi od nas. Sada je samo na nama da ih pustimo iz sebe,da ih više ne skrivamo od sebe i od svijeta i dozvolimo da nam pomognu da postanemo Gospodari svih naših djela.
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.