Kako mi je nutri putovanje pomoglo u jačanju karaktera?

Dio prvi…

Možda vam zvuči kao da nema nikakve spone,da je nelogično,ali vjerujte da nije tako. Ovo je itekako utjecalo na mene i „građenje“ mog karaktera u svim sferama života. Jer jedna ja u jednom segmentu,ne može biti drugačija u bilo kojem drugom segmentu života. Ili-ili,ja ne znam imati tri tačke između :). Znate da je moja avantura počela,poprilično,davno,kada sam još uvijek bila „pogodna“ za utjecaje i nametanje tuđih mišljenja,tačnije prihvatanje istih za ona moja. Ali,nekako od malih nogu sam bila ono dijete za koje mama uvijek kaže ‘ma ona to uvijek nešto po svome‘, tako da se,uglavnom, ‘nisam dala’ :D. Međutim,u cijeloj ovoj avanturi,kada sam jednostavno bila dužna mnoge svoje promjene pravdati svojim bližnjim,nije bilo tako lako ne dati na sebe. E baš tada,svaka ta situacija kada sam „povuci-potegni“ opet nekako izvlačila ono moje,samo je dodatno jačala moj karakter. Prije svega želim da naglasim da bi bilo zdravije da nisam u svakoj uspjela i da sam samo nekoliko puta saslušala majku,sestru ili oca,koji su se itekako borili da mi pomognu da kreiram objektivnu sliku ovozemaljskog života i njihovo usvojila za ono ispravno. Zapravo da sam samo uplovila i u razmišljanje o tome,mnoge stvari bih izbjegla i spasila sebe određenih zdravstvenih poteškoća koje sam imala (tačnije neke od njih i dalje „osjećam na svojoj koži“). Ali,ne ja sam imala svoju priču i oni navikli da „moraju“ moje ispoštovati,tako su i napravili. I hvala im na tome. Hvala im da su mi dopustili da sama sebe formiram,jer život su mi dali,a onda samo kao podrška puštali da se sama ukrcavam na isti. Zato i oni i ja jesmo tu gdje jesmo,sa bezgraničnim uzajamnim poštovanjem!

Ali,već na početku sam rekla,a i to je nekako jedna od glavnih okosnica mog života da ništa nije slučajno,da svim morima plovite,svim putevima gazite baš zato jer oni zidaju karakter kakav želite sutra predstaviti svijetu. Baš oni pomažu u formiranju vašeg integriteta i ličnosti koja će sutra biti nepokolebljiva u svakoj oluji koja naiđe. A,bit će ih,jer živimo život,a ne seriju. Samo,na nama je kako ćemo sve prihvatiti i procesurati,a shodno tome i iz toga izvući ono najbolje za sebe,koje ćemo uz malo brušenja “dati” i drugima. Pa tako sam i ja ovdje bila dovoljno pametna da kroz sve,ne samo upoznam sebe,učim o sebi i o ljudima,već napravim mnogo benefita za moje bolje danas,bolje sutra. Bolji život.

Znam da danas ne bih bila baš ovo što jesam. Jaka,hrabra i spremna na svaku novu etapu u svom životu. Ne bih na sve,pa i najmanju sitnicu,gledala kao na notes čije zabilješke trebam detaljnije osmotriti. Ne bih znala cijeniti sebe,a potom i druge (da se razumijemo takvo što nikako nije moguće ukoliko nemate ovo prvo), kao niti cijeniti one stvari koje to u životu zaista i zaslužuju,a ne one društvom nametnute. I ono što je,pogotovo danas,jako bitno jeste znati prije svega imati,a zatim i znati izraziti i reći svaki svoj stav,a ja sam to kroz cijelu ovu priču naučila. Jer vjerujte,nije grijeh na svačije „izvoli“ svega što vam ne odgovara,što ne volite ili ne želite reći, “neka hvala“. Ne morate to raditi,jer ljudi će početi da vas cijene tek onda kada budete vi znali cijeniti ono što vaše unutrašnje traži od vas. Moja cijena možda jeste bila visoka,ali ipak se isplatila. I ja ne žalim. Za sve što se desi,što napravim,kakav god ishod bio,ne žalim. Sve na kraju okrenem u svoju korist i od toga napravim mali trezor koji ću svakako trebati kroz moja druga životna putovanja.

U drugom dijelu pišem malo detaljnije o tome kako sam naučila cijeniti sve ono što u životu i trebam. A,u jednom momentu sam bila zaboravila da je to zapravo “gradivni materijal” mog karaktera i mog suverenog ja.

Leave a Reply