Ne d'o Bog gore !

Kao i ona, ma bolje išta nego ništa, tako da baci se kapom u nebom. I, ona krunisana, samo neka se zdravo!

Posljednjih dana konstantno moj mozak registruje rečenice poput ovih. Ne znam zašto je to tako,ne znam je li neki „poseban“ talas naišao,ali svaki dan,barem x2 čujem rečenice poput ovih. Zato sam se pitala da li vas ima još koje trenutno nosi ova struja.

Prvo bih da se referiram na ovakve konstatacije i pokušaj shvatanja istih. Okej,realnost mora biti prisutna. Naravno,ona ne ide bez objektivnosti,tako da pričamo sada o paru,ali da li se pomalo prelazi granica u svemu ovome? Tačnije,da li je većina ljudi,bojeći se izlaska iz komfort zone i napuštanja svojih ‘skrovišta‘, ovo prihvatila kao svoju vodilju,kao svoj život da budem preciznija. Uredu je biti zadovoljan,uredu je biti realan i nadati se/željeti itd.,ono što je dosegljivo,ali nije uredu svaku životnu tematiku opravdavati ovim riječima. Meni nije i tačka! Pardon,uzvičnik jer sam ozbiljna :). Ma ko uopće zna šta je meni dosegljivo? Ako nisam zadovoljna poslom,ako nisam sretna na istome,je li zaista trebam svakodnevno sebi uzimati 8 sati života i životariti,moleći se da mi „padne“ nešto bolje sa neba. Možda pratite oglase,predajete na iste,ali vas ne zovu (sve znam), ali da li treba(M)te čekati da se desi čudo i svaki dan se tješiti i motivisati onom,pa eto imaš (ako je to danas uopće moguće) riješeno egzistencijalno pitanje,sjedni i trpi. Još ako te niko ne kontroliše i ne stvara pritisak na poslu,ma ti si luda,sve je to dobro,ima i gore. Najgora rečenica ikada,ima i gore! Je li se ikada zapitate i kažete sebi,ma znaš šta,ima i bolje?!

Sigurno da ima bolje i da ono čeka na mene,na tebe,na sve nas. Ali nije ni grijeh niti sramota očekivati i tražiti bolje. Zaista je divno biti zahvalan i sretan sa onim što imaš,apsolutno potpisujem,ali ako želim nešto bolje,ako smatram da zaslužujem bolje,pa zašto se ne bih istinski borila da to i imam? Zašto se moram povinovati većini i raditi kako je“normalno“ da ne bih odskakala i donijela neku odluku koja će me možda „koštati“? Ma čega će me koštati? Pokušaja i učenja nečega novog,izlaska iz KZ,upoznavanja ljudi i kroz sve to upoznavanja sebe. Jer sigurno je da ima mnogo stvari koje o sebi ne znam,jer nisam pokušala i vidjela toliko toga što bi me navelo na upoznavanje te moje karakteristike. Ako je tako,onda da molim vas,mogu odmah.

I da,ovo se ne odnosi samo na posao,već na sve druge oblasti našeg života. Nije uredu reći ma samo neka se zdravo,bit će svega drugog i,shodno tome,sjediti čekajući bolja vremena. Ne,jer nije zdravo,budući da ćeš vremenom,vjeruj mi,početi gubiti i zdravlje koje će se urušavati zbog nesretnog tebe. A,i uvijek se može biti zdravije. Stoga ustani ispruži svoje dlanove i kreni sam po čudo koje te čeka na visinskim dijelovima. Jer vjeruj mi,dotle možeš dosegnuti. Ima te previše,ne guši svoj potencijal,ne slijedi većinu već slijedi ono u sebi,svoje srce! Jer ti to možeš :).

Leave a Reply