Karakter – budi svoj gdje god da se nalaziš!

Neću pitati,jer sam sigurna da smo svi mi (ipak smo ljudi) u jednom periodu svog života jednostavno zaboravili da cijenimo „sitnice“ koje život znače. Neću sada pisati onu zahvali se svako jutro jer si se probudio i progledao svojim očima,niti onu za svaku veče,gdje si na svojim nogama otišao na počinak. Nekako ne volim onu “hranimo se mrvicama” i tako sve drugo doživljavati kao ‘bilo-ne bilo’, a i iskreno se nadam da barem to svi danas znamo cijeniti budući da su nam došla „drugačija“ vremena. Mislim da se razumijemo :). Ja ću ovdje pisati o okolini. Dakle,onom najbitnijem za sve dalje,jer koliko god samoća bila potrebna,isto tako je potrebna i zajednica. Štaviše,u samoći se zapravo i gradimo za ovo drugo.

Već sam spomenula da sam izuzetno društvena osoba koja voli druženje,ljude i sve one momente u kojima sudjeluju ljudi,posebno oni vaši. Ali,otiskivanjem sebe u ovo putovanje,u početku sam postala jako distancirana od ljudi,od svoje porodice,jer se ništa nije uklapalo u moj ‘plan i program’. Svaki izlazak,ručak,i tome slično se nisu uklapali,nisu odgovarali mom „treniraj pa kuhaj“ tempu. Ne rukujući ispravno vremenom,mislila sam da je tih 16 aktivnih h premalo za sve moje „obaveze“. Ali, ovo već znamo i to nije fokus današnje priče.. Ono što ovdje želim naglasiti jeste da sam kroz ovaj,nutri put,prateći moju “formulu ishrane“, naučila ljudima jasno dati do znanja šta trebam,želim i volim. Uvijek sam za onu radi ono što tebi paše i što te ispunjava i mnogi to i slijede,ali u određenim momentima svi pokleknu i,na određeni način,povinuju se zajednici i prihvate neke njihove “rutine” za one svoje. Naravno da je kompromis i dogovor nezaobilazan,ali sam naučila da ‘moje’ određene stvari uvijek imaju svoje mjesto. Navodim kao primjer ishranu kroz posao. Ovo će svakako biti jedna od zasebnih tema,ali i ovdje je pravo mjesto za spomenuti ju :).

Naime,radim u firmi u kojoj se jako cijene druženja (yes:)),zajednički ručkovi,odlasci na neke aktivnosti,itd.,i sve to ispraćeno dobrom klopom. Naravno,najljepša druženja se uvijek začine dobrom hranom,ali dobrom za koga? Za mene,uglavnom ne. Sorry,ali ne. Volim vas,poštujem i rado prisustvujem svemu,ali ne mogu i ne želim da jedem nešto što mi ne prija,jer svi to rade. Okej,jesam imala prijelaze u svemu ovome,ali uvijek sam znala šta moj želudac i mozak vole i ja njih,koji su mi na usluzi 0/24,itekako slušam! Šta se dešava? Uglavnom sam poznata po tome da sam ljudima trebala objašnjavati (od srednje škole pa do danas) a šta ja to jedem,a zašto,a kojeg porijekla,a koja je to uopće namirnica itd.. Pitanja od kojih su me mnogo puta zaboljeli svi moji nervi,ali sam nekako i ja voljela pričati o tome,a valjda su mi i ti ljudi dragi,pa sam uglavnom odgovarala,opširno,jer drugačije ne znam :D. I uvijek sam pitala,ok,hoće li tu biti nešto za mene,je li mogu ja naručiti nešto ‘malo drugačije’, jer druženja ne odbijamo,ali neki balans sigurno možemo naći?! Sigurno je da ne očekujem “tretman” kakav imam doma,ali imam pravo i želim da pitam je li se može nešto malo drugačije pripremiti za mene. I da,zvuči kao sitnica,ali sve vam to pomaže u jačanju karaktera,vas,vašeg stava i iskrenosti. Takvi ste kakvi ste i to ne treba da krijete. Ja nisam željela,ja sam se za sebe ‘borila‘ i zalagala svaki put kada sam smatrala da to trebam napraviti. I tako je postala poznata ona “a šta ćemo naručiti za M”, ili, “ma M ne naručuje,nju preskačemo,ima ona svoje zdjelice” :). A,što je još bitnije,mnogi su i sami promijenili određene stvari,sitnice,ali zaista jesu. I to je ono što mi dodatno pokazuje da sve svoje mogu izgurati do kraja,tačnije mogu barem pokušati,pa dokle god stigla,barem znam da sam dala sebe u želji da napravim dobro,sebi.

Prije nekoliko dana sam bila u Zagrebu,na poslovnom putu,i to je bio još jedan izazov za mene :). Znate ono kada radite sa 20+kolega,sa kojima sjedite 8h u kancelariji,sa kojima uglavnom komunicirate online,ali opet niste na svom terenu. U drugoj ste državi,drugim putevima se krećete i vrijeme provodite sa drugim ljudima. Ali,to ni u jednom slučaju nije razlog da samo slegnete ramenima i prihvatite sve ono što inače ne radite (ne jedete) jer vam je to neko predložio i jer ste tu gdje jeste zapravo samo gost! Jeste na drugom mjestu,ali ste vi isti. Nije niko drugi ušao u vaš razum (barem se nadam :P), to ste i dalje samo vi :). Uvijek to imajte na umu. Ali ZAG kao tema uskoro u novom članku,mislim da zaslužuje posebnu stranicu posvećenu samo njemu,jer bilo je stvarno turbo dinamično. I turbo dobro :). Bit ćete saglasni sa mnom,vjerujte.

Leave a Reply