Doktora bez!

Da li ste i vi nekada,u nadi da će vam neko dati rješenje zdravstvenog ‘problema’, posjetili svakog doktora,napravili sve i jedan nalaz i pregled koji se od vas tražio,išli gdje god su vas poslali,isprobali sve što su vam striktno naredili (bez ikakve osnove,naravno),itd.? I,onda doživjeli da vam se na kraju kaže: “pa kod tebe je sve ok,ne znam šta ti je,ali par tabletica će to srediti” :O. Par tabletica? Ok,šta sam ja,predmet eksperimentisanja,objekat,neživa materija ili samo mlada djevojka koja pokušava utvrditi zašto kod nje nešto nije uredu?

Iako sam ja dobrim dijelom znala razlog mojih ‘dešavanja’, ipak sam tražila pomoć, i to stručnog lica koje će mi reći tačan uzrok i,na kraju,dati prijedlog rješenja. Nisu mi trebali ljudi koji kažu: premalo jedeš,premršava si (ako je osoba od 60kg, visoka 170cm premršava,daj molim javite to i meni :D),trebaš se manje stresirati,trebaš probati te i te tablete,pa na kraju i možda imaš tumor na hipofizi. Možda? E,da,baš takva iskustva ja imam. Uglavnom sam imala uvijek isti feedback i komentar. Sve do momenta kada moja tvrdoglavost konačno uzima stvar u svoje ruke i pokazuje da ona sa razlogom ima svoje mjesto u mom životu i pomaže mi da odbijem prihvatiti sve te prijedloge,sve “savjete” i počnem sama da radim istraživanje i sebe i svega što je u bilo kakvom,direktnom ili indirektnom,kontaktu sa mnom. Tada sam zahvalila Bogu da mi je dao tu karakteristiku jer od stotinu prijedloga,ja sam samo jedan isprobala i,na sreću,na vrijeme odustala od istoga.

Prvo sam,i dan danas,jako ponosna na sebe,jer nisam dozvolila da na mene utječu takvi komentari,takve “dijagnoze”,a realno bila sam jako “plodno tlo” za to,jer sam bila mlada i poprilično izgubljena u novom svijetu u koji sam kročila. Sama. Nisam dozvolila da mi neko daje rješenja,bez da mi je utvrdio dijagnozu/uzrok poteškoće,jer svi znamo da rad na bilo čemu počinje tek onda kada uvidite da je rad na istome potreban,da negdje postoji problem i da onda,iz korijena,počnete da istražujete kako je taj problem nastao,pa tek onda razmotrite šta bi se tu moglo koristiti kao ‘lijek’. Ali isprobavati i tražiti razna rješenja,bez uzroka,nešto je poput povremenog izbijanja na površinu,a onda ponovnog potonuća,samo svaki put sve dublje i dublje. Ponor bez kraja. A,to ne trebate,jer uzrok leži u vama.

Da,dobro čitate u vama,jer vi sebe najbolje poznajete,vi sebe jedini čujete,jedino vi osjetite šta vam vaše tijelo poručuje,u svakom danu i satu u kojem vaše srce pumpa. Ja sam ovako počela da slušam i liječim sebe kada god je to potrebno. Zahvaljujući ovoj mojoj priči ja sam počela da liječim svaki simptom koji se pojavi,o čemu god da se radilo (ovdje mislim i o najobičnijoj kihavici) tako što sam pokušavala otkriti zašto je isti nastupio i kako ga na vrijeme zaustaviti,a posebno ne dozvoliti da se opet susretnemo. Najjednostavnije je popiti tabletu,ali šta je sa onim što nam naše tijelo govori,da li će to nestati? Možda privremeno djelovanje medikamenta može pomoći,ali sigurno je da će se signal opet pojaviti,samo naredni put intenzivnije jer ga niste ispravno kategorizirali i eliminisali prethodni put.

Da se razumijemo,doktori bi trebalo da su blago svih nas,jer ih trebamo,životom ih trebamo,ali moramo biti svjesni da je najviše na nama da li i kada ćemo doći do njih. A,ono što je još žalosnije jeste kada uvidite da,nakon susreta sa onima koji su mene “dočekivali”, nema onoga koji zna i malo drugačije sagledati stvari,koji je nastavio da istražuje i uči i nakon što je diplomu okačio u svojoj ordinaciji i koji neće na prvu dati neki hrsuzan komentar bez da dublje ispita vašu historiju. Žalosno je kada morate da učite o svojim “boljkama” preko interneta,društvenih mreža i od običnih ljudi,iz raznih dijelova svijeta (samo ne onih iz vaše okoline) da biste otkrivali svoje uzroke. U narednom članku pišem kako sam ja došla do pojma HA i šta to zapravo znači.