Da li se plašiš ?

Voljela bih kada biste mi iskreno rekli da li je i vama dosadilo konstantno slušati ovo, tematsko, pitanje, nebitno da li je upućeno vama, osobi pored vas ili nama kao narodu? Meni jeste! Jednom overthinkeru (svi koji me poznaju mogu to potvrditi), osobi koja sve unaprijed pokušava odmjeriti i koliko toliko isplanirati, djevojci koja ni za odlazak u kino nije sigurna je li bolja opcija danas ili ipak sutra, postaje pomalo i previše. Itekako sam umorna i prezasićena priče o strahu, uplašenosti, vaganja i od jedne obične odluke, pravljenja one super teške kategorije, ma na kraju krajeva, od stavljanja života na standby podešavanje.

Želite da promijenite posao, svi vas pitaju pa jesi li sigurna da je to to? Pa teška je situacija na tržištu, možda ipak da ostaneš tu gdje jesi, jer ipak nije baš dobro stanje u svijetu :O.. Da li se plašiš da ne ostanemo bez goriva, plina, osnovnih životnih namirnica, jer kao što vidiš, dešavanja po svijetu su razna i nisu baš sva vezana crvenom mašnom? I tako svakodnevno… Evo, na primjer, ja sam trenutno u potrazi za stanom, manji po kvadraturi, i to ne jer nemam gdje da živim, daleko od toga, nego jer želim da nešto bude potpisano mojim prstima, koji su to sami izgradili. Želim da temelji budu ‘zakopani’ pod mojim nadzorom i prema mojim skicama. Jednostavno želim da imam svoj mali dom koji sam ja sebi obezbijedila, sama, i da u njemu pravim svoje priče. Ne biste vjerovali na kakva sve pitanja i komentare sam nailazila :O. Od onog pa zašto baš sama, što će ti to, zar nije sve ljepše udvoje, do onih pa je li se ne plašiš podići kredit? Ne, više ničega se ne plašim! Samo Jednoga. Ostalo želim da se plaši mene, jer imam mnogo da dam, a još više da uzmem od života. Neću sjediti i čekati da se neko smiluje i “smiri” situaciju u svijetu da bih ja živjela svoje priče, ne želim čekati da se sadašnjost “stabilizuje”, da cijene krenu dolje da bih ja poduzela i napravila neke životne korake. Jesam li sebična ako kupujem sebi stanČić, koji će biti mjesto u kojem će biti zabilježene iskrene emocije, skuhana preukusna jela, a provedeni najljepši trenuci sa svim dragim ljudima. Dakle, ne kupujem ga da bih se otuđila od svijeta već, naprotiv, da bih mu bila još bliža, samo u svom ljepšem izdanju. Ne živim da bih se plašila, već da bih gradila.

Da li je greška i sebičnost pokazati sebi da možete više? Možda nekome ne znači puno, ali vama itekako da. Zato ja ne odbijam i ne odustajem od gradnje svog svijeta kroz odluke koje donosim bez straha šta ću pročitati ujutru u novinama kada se probudim. Realna jesam, racionalna i previše, ali istovremeno i dovoljno hrabra da se uhvatim u koštac sa vremenom i pravim korake koje moja priroda traži, kojih su moje ambicije žedne i ja ih neću držati u zatvoru sa rešetkama sačinjenim od vela strahova. Pratim, osluškujem, sudjelujem, pazim, čuvam, ali se isto tako ne plašim. Nekako sam odlučila da izađem malo dalje iz svog udobnog života i krenem u potragu za svojim kraljevstvom jer nema ničeg dragocjenog u tome da si superioran nad drugima, budući da je prava uzvišenost upravo u tome da si superioran nad tvojim bivšim ja.

To be continued…

6 0 komentara

  1. Ja se iskreno trudim da nikako ne pratim te informacije iz svijeta i nemam pojma šta se dešava. Ali sam u ovoj krizi, kako kažu, napravila najveće i najhrabrije korake za koje neki kažu “zaglibila”. Meni je srce na mjestu a univerzum vraća istom mjerom… Tako da, stavljajući sebe u tvoju poziciju, mislim da trebaš uraditi ono što iskreno želiš i onda će iz toga samo dobro izaći. Nema niti jednog razoga da to ne napraviš…

    1. Da, neko će to osloviti kao “zaglibila”, a oni koji su odlučili da slušaju srce i kao takvi idu kroz život, bi to drugačije formulisali, poput “osvojila, pobijedila, izdignula se iznad svega!..” Mislim da smo svi itekako svjesni i racionalni, ali to ne znači da ne trebamo biti hrabri i slijediti put koji nam srce “krči” ispred nas. Tako da, sigurna sam da univerzum to vidi i vraća na najbolji način. Hvala ti, sigurno je da hoću :).

    1. Hvala ti Vasionko. Lijepo je dobiti support od ljudi koje apsolutno ne poznaješ, pa bilo to i preko poruke, nekada malo riječi od ‘stranca’ mogu značiti puno :).

  2. To je neka tvoja odluka i imaš svoje razloge. Lijepo je što se ne bojiš i što te tuđe mišljenje ne može pokolebati.

    Hah, a sad slijedi moje mišljenje da nema smisla kupovat jednosoban stan, kad možrš skupit još malo i kupit dvosoban što je prednost ako se nekad odlučiš osnovat obitelj isl. Ali eto vjerojatno bi i tada pronašla neko rješenje, dakako

    1. Laura, ovu konstataciju/pitanje: “…nema smisla kupovat jednosoban stan, kad možeš skupit još malo i kupit dvosoban što je prednost ako se nekad odlučiš osnovat obitelj isl…” sam toliko puta čula i, iskreno, sam se nadala da ju neću i ovdje imati, ali eto, izgleda da ipak hoću.
      Šta ako imam tačno toliko novca i mogućnost da platim isključivo mali stan, a nemam vremena da čekam za skupiti više novca? Šta ukoliko već imam dvosoban (tačnije imam trosoban) stan u kojem živim sa obitelji, ali jednostavno želim da kupim taj jedan mali koji sam sama ja sebi priuštila ? Šta ukoliko razmišljam u tom pravcu da kupujem baš mali kako bih ga sutra mogla nekome ‘dati’, a da taj neko meni zauzvrat pruži uslugu od životnog značaja? Jer za tu uslugu trebam baš taj manji stan. I tako u nedogled. Pitanja je zaista jako puno, ali ovdje je samo jedna suština. Ne plašiti se napraviti korak koji želite i trebate, a ne zašto ne napraviti drugačije nešto :).
      Svakako super je razmijeniti mišljenje, tako da hvala.

Leave a Reply