Ne znam da li je ovo nastavak priče o mom zdravstvenom ili tadašnjem fizičkom, ali i psihičkom, stanju na vrhuncu moje “train hard” karijere ili jednostavno članak sam za sebe, koji je tražio da preuzme mali dio mojih današnjih misli. Mislim da to nije ni bitno, ali je svakako vrijedno...
Ovaj članak je totalno random. Znate kada jedva čekate vikend, pa dođe petak, vi odete sa prijateljicama u šetnju, zatim na večeru i onda se vratite doma sa planom da samo odmarate i ranije odete na spavanje, jer… naporna radna sedmica, a sutra imate dogovorenu turu hodanja po brdima, tako...
Jer ja, definitivno da. Zaista čudno i pomalo neshvatljivo, ali najiskreniju i najneiskreniju vezu imam sama sa sobom. Drugim osobama oko sebe otkrivam onoliko koliko hoću i koliko mislim da je dovoljno tako da tu nema potrebe ni za laganjem ni potpunom iskrenošću, ali naravno, vi znate najbolje svoju istinu,...
Naši darovi se ne uvećavaju kada ostajemo u svojim krugovima sigurnosti.
Dio peti. Kada vidim ovo peti,zapitam se da li će biti još nastavaka :O? Budući da imam reći toliko toga,najprije sebi,jer jednostavno želim da to pustim iz sebe,na sav glas,ali i kroz slova,sigurno je da nastavak slijedi. Da li kao šesti dio ili neka posebna tematika,sada ne znam,ali ovaj put...
Volim sebe da bih voljela tebe,vas i svijet kojem itekako želim da doprinosim. Želim na ovom svijetu da ostavim trag koji će nositi moje ime i pričati mojim srcem.
Dio četvrti.