Godinu starija.

Ja(A.) punim 29 godina za koji dan. I da vam kažem potpuno iskreno, nije mi svejedno.

Prvo da naglasim, nisam nikada voljela slaviti svoj rođendan. Ne volim te dane koji treba da predstavljaju nešto, da se posebno obilježe, proslave, ta očekivanja da će se nešto značajno desiti samo jer je taj dan kalendarski vezan za nešto, bilo da je to vaše rođenje, praznik, godišnjica i slično. A ja, kako sam veliki romantik i sanjar, uvijek sam očekivala da se NEŠTO desi. Međutim život me je vremenom naučio da to očekivanje nije realno, i da ćete u većini slučajeva samo sebe razočarati jer se ništa posebno neće desiti. Tako da sam unazad par godina, veliki anti-rođendan fanatik.

Međutim, ove godine punim 29. I ne znam zašto ali mi taj broj teško pada. I ovo dolazi potpuno neočekivano, jer obično se ljudi “plaše” napuniti 30 godina, ali kod mene je taj osjećaj izgleda došao godinu ranije. I da, znam da je ovaj strah potpuno nerealan, vjerujte već sebi par dana unazad govorim da sam smiješna, da su godine broj, da ništa ne znače, da je život nepredvidljiv i da trebam živjeti punim plućima i gurati naprijed a ne brinuti se o nekom broju.

Ali dozvolite mi da izbacim iz sebe jednu crnu misao, koliko god ona zvučala tužno, zastarjelo i možda netačno, ali je jedna od onih misli koje vam tinjaju u glavi i muče vas.

Imam 29 godina i nemam ništa od onoga što sam mislila da ću imati do sada.

I ne krivim sebe sadašnju za ovu misao. Krivim sebe prije 9 godina, kada sam ulazila u svijet odraslih i isrctala sebi jasan put i postavila ciljeve, koje evo do danas nisam ispunila i zbog toga što nisam ispunila ta dva tri cilja, zaboravljam na sve ostalo što sam postigla do ove godine, na sve borbe koje sam vodila u sebi i izvan sebe, na sve traume koje sam liječila, slomljena srca koja sam sastavljala, znanja i iskustva koja sam stekla i koja sam proslijedila dalje, dobra dijela koja sam napravila, greške koje sam ispravila, osmijehe koje sam donijela drugima.

I zašto sam rekla da je moja crna misao možda netačna? Jer dok sam otipkala posljednji pasus, samu sam sebe razuvjerila u nju. Imam dosta toga što sam mislila da ću imati do sada. Samo što su to manje očite stvari, stvari o kojima se ne priča, koje nisu popularne i nisu prikazane na savršenim instagram profilima. Jer su to one stvari koje su tu negdje u vama, koje vas čine osobom kakva jeste.

Zato, sretan meni rođendan. Slavit ću ga tiho, u sebi, pojest ću komad torte sa dragim ljudima koje imam u životu, zahvalit ću se na svemu što sam prošla i otvoriti srce i misli prema toj famoznoj tridesetoj. Pa da vidimo šta nas čeka 🙂