Adventska utrka!

Riječ advent meni jeste jednako Zagreb, jelka, lampice, orašari, fritule i ostala prateća “ekipa” koja daje poseban dašak sreće i osjećaja pripadnosti onom lijepom dijelu svijeta i života. Međutim, nikada za ovaj pojam nisam vezala riječ utrka. Mislim, šta, kakav sport, trka, ne razumijem…? Međutim, moja firma, koja je poznata po mnogobrojim sportskim sekcijama, zabavama, druženjima i ulaganjima u sve što dovodi do učvršćivanja veza među kolegama, ali i doprinosi njihovom ličnom nadograđivanju i zadovoljstvu, šalje anketu u kojoj se možete prijaviti i tako postati sudionik ove predivne priče, koja je pri tome i humanitarnog karaktera. Nekolicina nas iz kancelarije, odmah ide na pretraživač i iščitava o čemu se radi, kako je to uopće izgledalo prethodnih godina i bukvalno, nakon pregledanih 5 slika, uglas govorimo hoćemol’ 🙂 ? Ma naravno da da!

Budući da sam advent posjećivala i prethodnih godina, jako dobro znam koliko je samo lijepo vidjeti sve to ponovo i, ne znam koliko puta da odete tamo, nikada vam svega toga ne može biti dosta. Još ako ovaj put idete sa drugom ekipom, ako pri tome imate vikend na raspolaganju, a i, svojom kotizacijom, ćete napravit nešto lijepo za nekoga, onda mislim da je ovo bio spoj koji je obećavao samo najljepše iskustvo. I tako je i bilo… Ni kiša nas nije spriječila da obiđemo najljepše adventske lokacije, večeramo u centru Zagreba sa pogledom na sve one lampione od kojih centar isijava, isprobamo fritulice na trgu, a potom i odgledamo utakmicu okruženi ljudima iz Maroka, Francuske i Amerike…sasvim slučajno čujemo priče iz 3 različita kutka pub-a i još jedanput se uvjerimo da smo svi mi zapravo samo još jedno zrnce u ovom velikom, šarolikom svijetu. Mnogo smijeha, pređenih kilometara, dobre hrane i, na kraju, vožnje tramvajem su stvari koje od nas prave bolje ljude. Ne pretjerujem, ovo su stvarno sitnice koje nam pomažu da živimo najljepši život i spoznajemo sebe u svim dimenzijama kojima možemo obogatiti svoju “skicu” života. Spremni za novi dan, novi izazov, ustajemo jako rano, bez ikakve pritužbe, i žurimo u grad da skupa nađemo dobar restoran za doručak i zajedničku kafu i, tako, priuštimo sebi još koji sat druženja prije nego kročimo na start gdje počinje naših novih 5/10 km iskustva, znanja i veličine. Startna tačka je, ujedo, i ona ciljna, ali ni blizu ista kao pola sata ranije, jer samo 30 minuta je bilo dovoljno da se svi vratimo još ponosniji, sretniji, poletniji da ispričamo sve sa čime smo se na tom putu susreli i da preuzmemo medalju koja je svima nama značila samo još jednu životnu pobjedu. PS, a nakon svega toga, čekala nas je topla pizza, koja stvarno nije bila motiv da što prije istrčimo i ovu etapu svog životnog puta :D. Nije zaista :).

Međutim, druženje, obilazak grada, utrka sa humanitarnom svrhom i sve prethodno nabrojano su velike stvari, vrijedne pomena, ali ova utrka je utrka za vas, a ne za druge. Ova utrka je vaša nova stranica koju ste usput ispisali i dodali još poneku karakteristiku svojstvenu vama, a za koju ranije niste znali. Ja nisam ni slutila da mogu te km istrčati bez pauze, nisam znala da imam takvu snagu, volju i spremnost u sebi jer nisam imala vremena, a ni prostora, da “eskiviram” ili razmišljam drugačije, što je ranije bio slučaj. Nisam vjerovala da su ljudi toliko spremni dati sebe u ovakve stvari, jer ranije nisam imala priliku prisustvovati nečemu ovakvom sa preko 3h ljudi. I na kraju, nisam vjerovala da ja, M, poznata po pažnji na ono što unosim u sebe, nijednog momenta nisam pomislila da ponesem svoj ručak umjesto te pizze, jer sam se toliko prepustila događaju da sam uvidjela da stvarno postoje gušti koji su nezamjenljivi, da ne postoji ništa što isključivo morate slijediti, a da ne biste iskakali iz svojih okvira. Ma kojih okvira, gdje su, jer ovaj dan sam probila, minimalno, 3 takva, koja sam sama sebi nekada iscrtala, a kao rezultat sam samo dobila novo iskustvo, znanje i širinu koju posjedujem. Dakle, u svemu što vam život nudi, u svakoj situaciji kojoj prisustvujete, bilo da pomognete nekome ili ste samo posmatrač, pronađite nešto novo za i od sebe, prepustite se i nađite svoju novu crtu koju ne biste spoznali u bilo kojoj drugoj priči. Jer sve priče su drugačije, a na vama je kako ćete te iste čitati, tumačiti i da li ćete dodati još neki redak za koji smatrate da je potreban kako bi ta priča imala i epilog, ali i pouku od životnog značaja.

Ja jesam i ne odustajem, jer znam da postoji još toliko mene koju tek treba da upoznam i uvedem u ovo svoje veliko srce!

PS, dogodine da se sretnemo na cilju 🙂