Niste zadovoljni sa platom, znate da ste dostigli maksimum u firmi, posao vam je već pomalo počeo biti monoton, ali se osjećate sigurnim (jedna od, meni, najomraženijih riječi, ali ju moram pokoristiti više x jer nekako ide uz ovu temu), budući da zaista imate nekolicinu beneficija koje u bilo kojoj drugoj firmi, sigurna sam, nećete moći dobiti. U cijeloj ovoj priči, iskače vam prilika života, tačnije novi posao koji sa sobom nosi bolji novac, bolju poziciju, izazov i novo okruženje, ali i dozu nesigurnosti, jer ipak vam je sve to novo ‘podneblje’. Tada, pitate sebe, da li prihvatiti ili odbiti taj novi posao? Upravo ovo je tema koju evo nekoliko dana ‘obrađujem’ sa kolegom koji se nalazi baš u ovoj situaciji, a budući da smo poprilično bliski i da smo, nekako, zajedno prošli mnogo toga u novotarijama naše firme, obratio mi se za mišljenje i neki oblik supporta (a, nije i da nisam prošla nešto slično godinu i po ranije :D). Naravno, svoje mišljenje mogu reći, ono iz moje perspektive, jer ipak sam ja u ovim mojim cipelama broj 37, a on u svojim 40+, tako da konačna odluka i sud je u njegovim rukama i glavi.
Kaže on meni, M, šta da radim? Prvo sam mu rekla, preispitaj se šta osjećaš i šta TI želiš i trebaš. Nemoj slušati glasove okolo, nemoj mene, poslušaj svoje srce, razum i intuiciju i odluka će se iskristalizirati prije nego misliš i u pozitivnijem smjeru nego ti očekuješ. Kaže on meni, svi uslovi u novoj firmi su bolji, jedino mi je jako žao ekipe, koja je ovdje zaista jedinstvena, a i malo se bojim… Ignorišem ovo za ekipu, jer ljudi koje volite i cijenite, koji vam znače u životu će uvijek biti tu, nebitno da li “proizvodite” pare u jednoj prostoriji ili pod dva različita krova, i pitam ga, a izvini čega se bojiš? Kaže on meni, pa ovdje imam stabilnost, siguran posao, reputaciju, ugovor, a za tamo ne znam kako će sve biti i da li će se to ispostaviti kao ispravna odluka, i onda nastavi nabrajati, a ja čekajući da završi, već slažem redoslijed pametnih sa kojima nastupam nakon što završi njegov monolog :). Nego, stvarno vas sada pitam, da li ćemo danas dozvoliti da nam ovaj, kratki, život prolazi u strahu, da li ćemo ugušiti naše talente, žeđ za napretkom, želju za dostizanjem velikih ciljeva jer se bojimo napraviti novi ili, možda čak, prvi korak? Ajte molim vas da se dogovorimo da ne … možemo li sklopiti deal da uzimamo sve što nam život pruža pa da vidimo čemu nas to vodi, da vidimo u kakvoj ulozi nas je Onaj gore vidio kada nam je dodjeljivao tu priču.
Tako sam i svom kolegi/prijatelju rekla, možeš ostati tu gdje jesi, razmišljajući iz dana u dan šta bi bilo da si samo rekao da, možeš nastaviti raditi baš taj posao koji je počeo pomalo da te guši, da ti ubija radost i sreću tokom radnih sati, da ti eto ne bi riskirao i pokušao napraviti nešto veliko u svom životu. Možda taj novi posao i bude fail, ko bi to mogao znati, ali je sigurno stepenica za nešto drugo, nešto novo.. Jednostavno, neki od nas moraju da naprave par “kikseva” (ako ih uopće tako mogu imenovati) da bi na kraju dobili i došli do onoga što odgovara ritmu svakog otkucaja našeg srca.
Zaključak koji smo izvukli, a ujedno i moj posljednji savjet je bio da, prije svega, sluša samo sebe i svoje srce, jer ako osjeća da treba da ide i da se okuša u nečemu novom, je li onda stvarno treba da se brine, jer slušajući ono što je unutar nas, sumnjam da možemo pogriješiti. Ma sve i da budemo, onda nam samo ostaje da budemo ponosni jer smo odluku donijeli sami, onu koja nam je ispisala još jednu životnu lekciju i omogućila nam karte za ulazak u neki, sasvim novi, treći svijet. I najbitnije riječi sam ostavila za kraj, one 3 jednostavne: “ne plaši se” ! Ne zaslužuješ da se bojiš i da osjećaš strah, jer u tom slučaju predaješ svoj život u ruke nečemu imaginarnom, nečemu što ne smije da vlada tobom i ucrtava ti putanju kojom treba da ideš, već se opskrbi pozitivnim mislima i guraj naprijed, bez okretanja, a i razmišljanja unazad, jer vjerujući u sebe i svoje bolje sutra, nijedna odluka ne može biti toliko pogrešna. Može biti ili ona najispravnija ili ona koja ti je pomogla da naučiš o sebi nešto novo i vidiš sebe u nekim pričama koje ranije nisi imao ni u jednom dijelu svoj mozga. Treće ne postoji u kugli iz koje izvlačiš svoj dobitak :).
vrtlog_
16. Decembra 2022. at 17:36Ovo je jako kvalitetan post. Ljudi se boje nepoznatog, boje se riskirat, a nema sretnog života bez nekog rizika. Al nek svak za sebe odvaga šta mu je najbolje, ko što si i sama tom drugu rekla. 🙂
mojih360
17. Decembra 2022. at 8:50Pozdrav, da, apsolutno sam saglasna. Ako ste nešto već uzeli u razmatranje, znači da ste u tome i vidjeli nešto dobro za sebe, pa čemu onda strah…pustiti stege i isprobati, živjeti nešto novo. Ali, na kraju, zaista je na svakome da donese konačnu odluku i sam stisne okidač svoje budućnosti :).
PS, hvala na čitanju!
LauraTesla
17. Decembra 2022. at 12:26Malo tko ima tu hrabrost, uglavnom nas je večina više manje ziheraša. Ali dala si mu dobar savjet, bolje je i pokušat, makar i ne bilo tako dobro jer će mu se otvorit vrata za nešto novo.
Ja sam učinila u ne tako davnoj prošlosti ziherašku odluku vrativši se na stari posao iako baši nisam bila zadovoljna jer mi je tu bilo sve poznato i jer nisam bila sigurna u svoje sposobnosti za bilo što drugo. Naravno, tu pridonosi i osjećaj da nešto duguješ poslodavcu kad te poćnu stezat obrućem lojalnosti, ‘mi smo obitelj’ pričom i tezom da su puno uložiliu tvoj napredak.
mojih360
19. Decembra 2022. at 11:52Draga Laura, da, meni je definitivno mnogo bolja opcija za pokušati pa upoznati sebe u nekoj novoj sferi, nečemu, nego ne pokušati i onda razmišljati o tome šta bi bilo da sam samo rekla da.. onda niste produktivni ni na jednom polju, samo štetu radite i sebi i okolini. Naravno, sve ovo ako je to nešto ‘potencijalno’ u vama proizvelo onaj osjećaj “pa to bi moglo biti dobro za mene”.
A, za dugovanje, našalost, nema mjesta, jer to je poslovni svijet. A i na kraju, vi uredno radite, doprinosite firmi, tako da dobijete i tu platu i sve što vas sljeduje, a naše puno pravo je da to promijenimo kada smatramo da je došlo pravo vrijeme :).