Vrijeme je za ljubav.

Do sada na blogu smo obradile razne teme, ali jednu smo uspješno zaobilazile, i vjerujte, postoji razlog za to. Zašto bi djevojke koje trenutno nisu u romantičnoj vezi, pričale o istoj?! Ali zašto i ne bi?! Nakon jučerašnje kafe sa prijateljicama, jedna misao mi se vrzma po glavi-vrijeme dok smo single trebamo iskoristiti za učenje o sebi i drugima, procesuiranje onoga što se desilo u prošloj vezi, izvlačenje lekcija, razvijanje sebe i svoje svijesti, self care i self love i naravno, liječenje otvorenih rana i priprema za the next one.

Tako da je moj zaključak da upravo mi, single osobe, trebamo pisati i pričati o vezama kako bismo pod broj jedan, prenijele neka iskustava koje mogu koristiti drugima, i pod broj dva, kako bismo pričajući o tome, shvatile šta je pošlo po zlu u prošlim vezama i kako to promijeniti za iduću vezu.

Jedan od zaključaka jučerašnje kafe je bio između ostalog, da umjesto što smo u vezama često fokusirani da mijenjamo drugu osobu, trebamo početi sa razmišljanjem da možda trebamo početi mijenjati sebe. I ne mislim mijenjati sebe i svoje osobine da biste se nekom više svidjeli, da bi veza bolje funkcionisala, već mijenjati one strane sebe koje vas blokiraju od toga da nađete sreću. Znam, lakše je napisati nego reći, ali obje moje prijateljice su jučer priznale da sabotiraju same sebe čim pomisle da im veza ide iznenađujuće dobro. Znači da one sebi unaprijed ne dozvoljavaju da dočekaju ono loše što se može desiti u vezi, ali samim tim ne dozvole sebi ni da se desi ono dobro.Jedna od njih je čak rekla da je to prvi put da je naglas izgovorila to o sebi u svojih trideset godina i da nakon što je to priznala prvo sebi a prvo nama, mora pronaći način, alat kako da to promijeni u budućim potencijalnim vezama. Što će naravno biti proces, ali sigurno je već prvi korak napravila samim tim što je to izgovorila naglas.

Sa druge strane, jedna od prijateljica je sušta suprotnost tome. Ona je veliki sanjar, romantičar, ona vidi zvijezde na nebu već od prvog sastanka, i zamišlja kako će izgledati njen zajednički život sa tom osobom. Ona tu već vidi veliku ljubav, i iako zna da se mogu desiti i loše stvari, ona zna da će oni to riješiti i da će ići naprijed zajedno prema zalasku sunca. I onda kada nakon par sastanaka(ili par mjeseci, godina) se nešto zaista desi loše, što se ne može riješiti, ili neko nekoga prestane voljeti, ona pada glavom na zemlju sa sedmog neba na kojem je bilo. I proces preboljevanja i ozdravljenja traje duplo duže nego što bi to trebalo. Sljedeći put će sigurno drugačije, kaže prijateljica samouvjereno na kraju kafe. Dvaput će razmisliti, neće toliko maštati i držat će glavu bliže ramenima a ne nebesima. Vjerujemo li joj 🙂

Za prvi put pisanja o vezama, dosta od mene. Svečano najavljujem da ćemo se ovom temom više baviti naredne godine, i da ćemo i same aktivno raditi na ljubavnom planu, jer šta je život bez malo vatrometa i ljubavi 🙂