“Januarski” …

A, kako se ti osjećaš ovih dana ?

Uvijek kada dođe onaj “moj” period, zapitam se da li se ovo samo meni, baš sada, dešava ili nas ima još ? Rijetko sa nekim i podijelim svoje trenutne osjećaje, možda jednom ili čak nijednom osobom, nekako volim da sve sama prođem jer znam da ću na taj način samo dodatno upoznati i izbrusiti samu sebe. A, u svemu je najinteresantnije da mi u takvim momentima više znači feedback totalnih stranaca, nego onih bližnjih ljudi, budući da se oni, nekako po automatizmu, poklope sa mojim stanjem i sve se na kraju svede na onu našu, najučestaliju “ma to je do vremena” ili “ma ovo ti je baš takav period, prijelaz koji svima malo teže padne” i tome slično. E, ja ne vjerujem u tu ! Nije do vremena, nije do mjeseca, godišnjeg doba, itd.. Do tebe je! Do mene je!

Ja sam zaista osoba koja uvijek pokušava od ničega napraviti nešto. Drugačije rečeno, ako nisam zadovoljna taskovima i zadacima koje trenutno obavljam na svojoj funkciji, onda ću svaki dan pronaći barem po jednu novu stvar koju ću naučiti dok radim na istima … ili ako nisam raspoložena za bilo koju aktivnost, koja je inače moja svakodnevna rutina, napravit ću prostor i vrijeme za sebe koji od mene neće tražiti ništa, a dat će mi mnogo. Preciznije, dat će mi unutrašnji, ali i spoljašnji mir, a to su stvari koje su danas neprocjenljive. Ali … ovih dana sam stvarno, na momente, bila pomalo, hajdemo reći zbunjena, osjećam se kao da ne pripadam tu gdje trenutno jesam, osjećam da radim nešto što ne volim i pitam se okej, je li ovo ima smisla, postoji li neki cilj kojem težim ili radim samo da zaradim !? A, to ne volim, ne želim i neću! Ja sam vam ona “sve ili ništa” osoba. Odnosno, neću ništa napola, mehanički i samo jer tako treba, već želim da sam u svemu 300% i da sve doživljavam svakim svojim nervom i kapljicom krvi koja teče u meni. Drugačije, ja ne postojim. E, to je razlog ovog članka, jer osluškujući druge ljude, spoznala sam da su mnogi u nekoj ‘kopči’ iz koje se nadaju da će izaći sa 31.Januarom :O. Ma kakvim Januarom, zimom, jeseni, itd.? Kada smo dopustili da takve stvari određuju tok i smjer našeg života ? Ja nisam i neću!

Naravno da postoje stvari koje imaju utjecaja na mnogo toga, ali nije ok voditi se time i tražiti izlike za sebe i svoje stanje uvijek i u svemu što nas okružuje. Nije ok, jer uzrok, posljedica, ali i rješenje leže tu, u nama, samo moramo putovati sobom da bismo pronašli ono što tražimo. A, to ne možemo ukoliko najviše vremena ne provodimo sa nama samima, ukoliko ne radimo na svom fizičkom i mentalnom zdravlju. A, kako raditi ? Ne znam za ono što vas “liječi”, ali znam šta je moj analgetik i ja posegnem za njim svaki put kada uđem u krug koji sa sobom nosi sreću, ali i tugu. I baš tako sam i ovih dana postupila, ne čekajući da ‘taj period’ prođe i ‘odradi svoje’, ja sam popričala sa sobom i uzela period pod svoje, jer ipak ja mogu upravljati njime, a on mnome, je li tako ? Neću danima vegetirati i čekati da nastupe bolji dani, već ću se sama pobrinuti da odmah nastupe bolji sati :).

Zato vas molim nemojte se opravdavati situacijom u svijetu, tmurnim vremenom ili nečim desetim i nemojte žuriti da stignete obaviti sve na svijetu, već prvo poskočite da obavite ono što vam vaše emocije i misli zahtijevaju. I da, ne prihvatam onu ‘ko će sve stići u današnjem vremenu’, jer hoće, samo treba znati posložiti prioritete. A, vi ste prioritet broj 1. Bili ste to jučer, danas, a bit ćete i sutra! Keep in mind.

PS, već sutra napravite svojih 10 jutarnjih minuta sa vama samima i vidjet ćete koliko ljepši dan može biti :).

LN od M.