Fitnes nije režim!

Fitnes je način života, nešto što se voli, istražuje, unapređuje i živi, a ne preživljava.

Kao neko ko stvarno voli sport, trening, zdrav, onaj koji meni prija, način ishrane, mnogo čitam i istražujem o svim stvarima na ovu temu, a da se odmah razumijemo, to mi nije struka, nisam bilo kakav profesionalac, apsolutno, niti živim od ovoga. Postoji nekolicina ljudi koje pratim jer je njihov content apsolutno u skladu sa mojim poimanjem ove strane “životne priče”, tačnije, nadopunjujem svoje znanje budući da su to već stručnjaci i ‘majstori’ u poslu i sadržaju koji promovišu. Međutim, nemoguće je izbjeći i neke druge platforme/emisije koje, nerado, sve češće viđam i po TV-u, sa prilozima koji se emituju u udarnim terminima i koje prate, hajdemo reći svi od 7 do 77, i ostati imun na sadržaj koji promovišu.

Uvijek me zanimalo šta je povod svega toga, da li želja da se određeni ljudi bave nečim što nisu dovoljno istražili, za šta nisu uopće stručni, ili nada da će se zaraditi neki novac, budući da danas to mogu, gotovo, svi, jer mislim društvene mreže … ili na kraju potreba za nekom instant popularnošću. Još uvijek nisam razlučila šta bih uzela kao najadekvatniji odgovor, ali definitivno sam sve sigurnija da sasvim pogrešno predstavljaju fitnes i sve što isti nosi sa sobom. Fitnes nije mršavljenje niti suha brojka na vagi! Fitnes nije restrikcija, mučenje i križanje polovine životnih stvari! Fitnes nije sinonim za grižnju savjest!

Svakodnevno viđam reklame, one sponzorisane naravno, za treninge, ishranu, planove, režime, proizvode i šta sve ne koji počinu sa rečenicom ‘dosta vam je viška kilograma, dosta vam je odricanja, dosta vam je …‘. Ma kakvo odricanje, kakvi kilogrami … da se razumijemo, pravilnim treningom i ishranom svakako postižete i rezultate fizički primijetne, a naravno da svi težimo onoj formi i izgledu u kojem se osjećamo najbolje i koji nas usrećuje. Ali, baš tu leži problem, tu gdje se u potpunosti zaboravlja na ovaj pojam ‘usrećuje‘ i ‘osjećati se najbolje‘ , a potencira onaj da bez znoja i napora nema rezultata. Da, i ta ima mjesta (ipak ne nosim ružičaste, već obične -1 dioptrijeske naočale:)), ali samo ako je čvrsto vezana uz prethodno navedene pojmove. I što je najbitnije jeste napraviti sve to pravilno, baš onako kako vama odgovara i kako vaše tijelo i organizam mogu podnijeti, a da omoguće vašem mozgu da oslobodi samo endorfin, analgetik koji liječi vaše tijelo, ali i vaš um.

Zato, molim nas da ignorišemo sve one i ono što povezuje fitnes sa naporom, trening sa mukom, a zdrave namirnice sa uskraćivanjem. Sve što volimo i želimo za sebe možemo postići baš na način koji nama odgovara, jer zdrav život nije i ne smije biti mukotrpan, već mora biti onaj koji ti voliš da živiš. Nekome je to trening u teretani i just clean meal, a nekome je to 10h koraka dnevno i komad pizze uz ‘brdo’ povrtne salate. Nemojmo dopustiti da nestručni ljudi poljuljaju u nama ono što smo uzeli kao najbolje za sebe, a ako još nis(mo)te sigurni šta je najbolje za vas i trebate pomoć da to saznate, onda se oslonite na stručnu osobu, a ne onu sponzorisanu koja promoviše nešto što i sama, sigurna sam, nije testirala. I što je najbitnije, nemojmo odustajati od svojih ciljeva koje smo sebi zacrtali, jer sve je onakvo kakvim ga mi prihvatimo i procesuiramo, pa tako i onaj ‘tip’ fitnesa koji izaberemo kao najadekvatniji za sebe.

A, na kraju je najbitnije naglasiti da je ovakav tip brige o sebi itekako potreban za normalno funkcionisanje našeg organizma i nas samih, a vidim da u posljednje vrijeme imamo ljude koji i ovo osporavaju i potenciraju nešto sasvim drugačije od svega prethodno navedenog, jer ipak danas mnogi žive ili – ili. Iz ekstrema u ekstrem, a na nama je da sami odlučimo da li ćemo težiti jednom ili drugom ili ipak biramo sredinu u kojoj ćemo graditi samo najbolju verziju sebe. Ali o ovome u nekom od narednih M članaka :).