Vrijeme je za ljubav. Ili ipak nije?

Krajem prethodnog mjeseca, obećala sam da ću više pričati o ljubavi. I januar prođe, ja niti sam pisala o ljubavi, niti sam razmišljala o njoj. Januar je prošao u nekom bunilu, kao što M. kaže “januarski”. Između preležane gripe i godišnjeg odmora, nisam dovoljno vremena provela niti na poslu a ni u socijalnom okruženju, tako da nisam imala ni inspiracije a, ni prilike da pričam s nekim o ljubavi, niti sličnim temama. Znate onaj period kada jednostavno stavite većinu stvari po strani jer ste nespremni za suočavanje sa njima, ili vam se zapravo ne da.

E to je bio moj januar, na neki način sam bila u svojevrsnom zimskom snu :).

Danas je bio moj prvi dan povratka u socijalno okruženje, i zaista sam se osjećala kao da sam bila na školskom raspustu i da je došlo novo polugodište. Osjetila sam neki polet, u glavi sam od jutra pravila planove za ovu sedmicu, s kim ću sve da se vidim, koje kozmetičke termine ću da zakažem, koje poteze ću da napravim, koje odluke ću donijeti.

Polet je trajao do podne. Poslije podnevne kafe, pao mi je pritisak i zajedno sa njim mrak na oči, i ništa od navedenog nisam ostvarila. Opravdanje? Nemam ga. Nije fer da krivicu svalim na dosadni posao, na hladno vrijeme napolju. Ja sam jednostavno osoba koja djeluje po osjećaju. I to je jedna od stvari koju sam naučila zadnjih godina (možda i previše dobro). Naučila sam da sebe ne mogu i ne smijem tjerati na bilo šta. Da je uredu stajati u mjestu određeno vrijeme dok ne osjetite da je vrijeme da se pokrenete. Da je uredu ići svojim tempom i da ne možete zakasniti.

Opet kažem, ja to radim i previše dobro. Već se plašim da mi je to postao odbrambeni mehanizam svaki put kada me je strah djelovati. Ali, ne mogu protiv sebe. I ne mogu na silu donositi neke odluke, samo da bih ih donijela. Ne mogu na silu prestati voljeti ili zavoljeti nekoga samo da bi neko drugi mislio da sam okej i da idem dalje. Ali ono što mogu jeste uvijek raditi na tome da više zavolim sebe, da pazim na sebe i da radim na sebi. Sigurna sam da je to ispravan put koji vodi negdje drugo, negdje bolje.

Tako da nek februar bude mjesec kada ću raditi stvari koje ja volim, koje me usrećuju, nek bude mjesec kada ću se konačno vratiti psihoterapiji i raditi na stvarima koje bih da promijenim i koje me plaše, tako da kada dođe vrijeme za promjenu, za ljubav, budem zaista spremna.