Dovoljno je.

Unazad 2 mjeseca veliki rolerkoster se dešavao u mojim mislima, ali da budem iskrena i životu. Imala sam period kada nisam više znala kako da kanališem svoju unutarnju sreću i zadovoljsto, ali i isti onaj u kojem nisam znala sa kojom svrhom hodam ovim životnim stazama. Znam da je to sasvim okej, a pogotovo je u skladu sa mojim tempom života, samo je bitno znati postaviti sebe u cijeloj toj priči. Kada sam se vratila sa putovanja i jednog od najljepših odmora u mom životu, prije cca mjesec dana, sebi sam zadala zadatak da malo više pratim i čitam o zbivanjima u svijetu, o životu slavnih, ali i “neslavnih” ljudi iz mog okruženja. Ne nužno bukvalno moje okruženje, već sve ono što zahtijeva i daje materijal za moju pažnju. I sve to sa ciljem da još ponešto naučim o sebi i pokušam ući u trag izvoru ovih mojih periodričnih epizoda promjene mindseta.

Znate šta sam zaključila nakon ovog M projekta? Samo jedno. Ja stvarno imam nešto što mnogi nikada neće moći da imaju. Šta to ? Samo i jedino znanje da imam dovoljno!

Nemam sve što bih željela, ne živim sve što bih živjela, nisam ostvarila ni pola onoga što sam sebi zacrtala, ali sve što jesam, sve što živim i sve što dajem je meni dovoljno. Imam velike snove i ne dam ih, imam velike ciljeve i ambicije i ne odustajem od istih, imam principe kojima nikome ne dam ni prići, jer živa sam osoba koja treba da sanja, da želi, da moli za ostvarenje, ali samo ukoliko sve prethodno hranim saznanjem da je ono čime trenutno raspolažem, i unutar, ali i van sebe, dovoljno. Primijetila sam da samo svi samo grabe od jednog do drugog cilja, da lansirajući jedan, lete da lansiraju i drugi proizvod, da ostvarenjem jednog sna, ne čekaju da ih pomiluje svaki njegov djelić, već odmah hrle ka novom, nedostižnijem i težem… A, potom u nemalom broju slučajeva, postaju previše samokritični i sumnjičavi u sebe i svoje istinske vrijednosti i mogućnosti, počinju da osjećaju najveći i najbolniji gubitak u životu, a to je gubitak sebe. I sve to samo zbog neznanja da imaju dovoljno i da jedino tako, sa ciljem i svrhom, mogu nastaviti dalje u svom napredovanju i izgradnji svoje ličnosti.

Shvatimo svi da smo bogastvo, da smo sa svrhom poslani na ovaj svijet, da možemo sve i ne moramo ništa, ali ne dozvolimo da ne osjetimo iskonsku, svakodnevnu, sreću u težnji za još. Jer možemo još, znam, ali tek onda kada prigrlimo i napravimo nabolje od onoga što već imamo. A, imamo puno toga. Veliko i puno srce, široku ruku za pružiti ju prema svijetu i pogled prema nebu i visinima do kojih možemo stići. Samo ako budemo znali. Pa hajde da učimo!