Ne tako davno objavila sam članak pod nazivom “Smijem li ja biti ja?” i znala sam da se ova tematika tu ne završava. Znala sam da će moja priroda inicirati još jedan sličan članak i, da budem iskrena, drago mi je da imam mjesto gdje mogu da se ‘ispričam’ :)....
Ne znam da li je ovo nastavak priče o mom zdravstvenom ili tadašnjem fizičkom, ali i psihičkom, stanju na vrhuncu moje “train hard” karijere ili jednostavno članak sam za sebe, koji je tražio da preuzme mali dio mojih današnjih misli. Mislim da to nije ni bitno, ali je svakako vrijedno...
Da li smo kao društvo došli do tačke sa koje ne možemo ni korak naprijed (nazad)? Unazad, cca, deset dana pokušavam odgovoriti na ovo pitanje, koje sam sebi postavila, ali budući da ne znam tačno kako bih isto formulisala, tako još uvijek i nemam odgovor na njega. Inače zaista ne...